SLIKARSKA TEHNOLOGIJA JAJČANE TEMPERE NA DRVENOM NOSIOCU
Tradicionalna vizantijska ikona podrazumeva nosilac od daske (u nasim krajevima najcesce je koriscena lipova daska), na koju se postavlja smeša krede i tutkala u nekoliko tankih slojeva. Broj slojeva se odreduje po iskustvu.
Sadasnja tehnologija prerade drveta dozvoljava savremenim ikonopiscima da koriste industrijske ploce vlaknatice (panelica, medijapan...) koje imaju drugacija svojstva od prirodne daske i sve češće se koriste u savremenom ikonopisu. Nakon sušenja i glačanja kredne podloge, postavlja se crtež slobodnom rukom ili prenošenjem kalka (kopiranjem crteza). Nakon toga, mnogi savremeni ikonopisci (kao nekada i stari majstori), graviraju crtež silom ili slicnom alatkom da bi se crtež sacuvao i posle nanošenja boje. Zatim se na mesta koja se pozlaćuju postavlja podloga (poliment, bolus-u slucaju sjajne pozlate).
Poliment je naročito pripremljena smesa koja se nanosi na krednu podlogu i predstavlja osnovu na koju se lepe zlatni listići. To je ujedno i jedina vrsta podloge koja dozvoljava poliranje zlata do bogatog, metalnog sjaja. Pravi se od vrste fine gline po nazivu bolus koja se nalazi u žutom, crvenom, zelenom i sivom varijetetu. Kada se podloga (poliment ili lepak) pripremi, daska se pozlaćuje zlatnim listićima velicine 8x8cm, koji su debeli oko 0,00011mm i tek nakon toga se pristupa slikanju.
"Od jednog 24 karatnog Firentinskog florina koji je tezak 3,5gr u 14.veku iskivalo se oko100listica velicine 8x8cm debljine oko0,000256mm (precizna merenja izvrsena na zlatnom listicu sa oltara u crkvi Sv.Petra u Firenci). Danas se iz iste kolicine iskiva 1200 listića."
Za slikanje se koriste pigmenti (organska ili neorganska supstanca u obliku praha koja pomešana sa vezivom čini bojeni sloj), koji se mešaju sa žumancetom iz kokošijeg jajeta sa koga se odbaci opna i koje se pomeša sa vodom (osnovni recept).
Ovaj osnovni recept moze se obogacivati dodavanjem raznih ulja i lakova, ali time vec zalazimo u tehnologiju jajčano-uljanih emulzija.
Tako dobijena boja naziva se jajčana tempera, koja je odmah po slikanju suva na dodir. U tehnološkom smislu, sušenje je malo duže i pozeljno je da traje i do šest meseci.
Tek nakon perioda sušenja pristupa se lakiranju koje daje sjaj i dubinu boji i predstavlja zaštitu bojenog sloja od fizičkih i hemijskih nečistoca. Lakiranje je ujedno i završna faza u slikanju ikone.