OSNOVNA NAČELA ISLAMSKE ZAJEDNICE SRBIJE - MUFTIJSTVO VOJVOĐ
Islamska zajednica svoje šerijatsko-pravno utemeljenje crpi iz menšure Šejh-ul-islama i priznanja islama kao zakonite vjere Kneževine Srbije rješenjem Državnog savjeta Kneževine Srbije od 18. maja 1868. godine. U skaldu sa Zakonom o crkvama i vjerskim zajednicama kontinuitet i pravni subjektivitet crpi iz 1930. godine.

Sve do 1868. godine, nije se postavljalo pitanje pravnog položaja ili organiziranja posebne ustanove koja bi se brinula o vjerskim pitanjima muslimana. Do tada se Srbija nalazila u okviru Osmanskog carstva, u kome se organizaciono jedinstvo muslimana ogledalo u privrženosti islamskim propisima, a to jedinstvo muslimana simbolizirano je kroz instituciju halife kao duhovnog stožera muslimana.
Vjerske poslove u ime halife obavljali su dekretirane muftije, šerijatske sudije, muderisi i imami. U Osmanskom razdoblju vjerski stalež smatran je dijelom državne administracije kojem su bili povjereni različiti poslovi u upravi, lokalnoj administraciji i vjerskim poslovima. Pravosudne poslove i suđenje obavljale su šerijatske sudije koji su, dakle, bili dio vladajućeg aparata i plaćani od strane države.
Također, imamsko-hatibski poslovi, osobito džuma- namazi, zatim obrazovni sektor, kao što su vjerske škole (medrese), bili su dio brige državne uprave. Rješenjem Državnog savjeta Kneževine Srbije od 18. maja 1868. godine, Islamska zajednica Srbije je samostalna i jedina na teritoriji države Srbije.
Raspadanjem bivše Jugoslavije došlo je do paralizacije rada Islamske zajednice, koja je predstavljala jedinstvenu vjersku organizaciju muslimana u Jugoslaviji. Nametalo se pitanje reorganizacije Islamske zajednice u bivšoj Jugoslaviji, a usljed proglašavanja nezavisnosti bivših jugoslovenskih republika išlo se ka formiranju novih islamskih zajednica, čime su usljedile veoma korjenite unutrašnje promjene u dotadašnjem ustrojstvu Islamske zajednice u bivšoj Jugoslaviji koje su, uglavnom, bile nametnute nelegalnim ukidanjem 1993. godine, od strane četvorice potpisnika akta u Istanbulu. U takvim prilikama 1994. godine na zasjedanju Sabora Islamske zajednice u Nišu uspostavljen je pravni kontinuitet sa Islamskom zajednicom Srbije u Socijalističkoj Republici Srbiji koja je bila dio Islamske zajednice Jugoslavije.
CILJEVI ISLAMSKE ZAJEDNICE
Svoj cilj Islamska zajednica ostvaruje:
- osnivanjem i održavanjem džamija i mesdžida kao centara vjerskog života,
- održavanjem vjerskog poučavanja,
- izučavanjem islama,
- osnivanjem i radom vjerskih i drugih škola, univerziteta, fakulteta i vaspitno-odgojnih ustanova,
- osnivanjem i održavanjem biblioteka, izdavačkih kuća, muzeja, instituta, hanikaha, humanitarnih društava itd
- organizovanjem izdavačke djelatnosti,
- osnivanjem informativnih ustanova,
- osnivanjem i djelovanjem odgovarajućih dobrotvornih i humanitarnih ustanova,
- osnivanjem staleških i drugih udruženja,
- sticanjem, održavanjem i zaštitom imovine,
- uspostavljanjem i održavanjem saradnje sa drugim islamskim zajednicama, ustanovama i organizacijama,
- saradnjom sa muslimanskim nacionalnim institucijama,
- saradnjom sa organima javne vlasti i odgovarajućim institucijama u zemlji,
- saradnjom sa drugim vjerskim zajednicama,
- svakom drugom djelatnošću usmjerenom na vjersko-kulturno uzdizanje muslimana.
Datum objave: 20140224
Vijest objavila tvrtka Islamska zajednica Novi Sad