Alarmna centrala preuzima informacije tj signale od senzora, zatim aktivira elemente za signalizaciju (unutrasnju i/ili spoljnu sirenu).Centrala mogu imati 6, 8 ili vise zona. Neke od bitnih karakteristika alarmnih centrala jeste da svaka ima internu memoriju alarmnih stanja, podesivo vreme aktiviranja sirena nakon detekcije provale, sifrator, posebnu bateriju za napajanje(koja omogucava kontinuirani rad i pored iskljucenja sa elektricne mreze i to u trajanju i do 72h) i transformator.
Senzori pruzaju informaciju o promenama nastali u prostoru a mogu biti pasivni infra-crveni (detektuju prisustvo zivih bica), senzori loma stakla, vibracioni (montiraju se uglavnom na sefove u bankama i eksponatima u muzejima), elektromagnetni (montiraju se uglavnom na vratima i prozorima i sluze za detekciju otvoreniv vrata/prozora), panik tasteri (uglavnom se montiraju u menjacnicama i bankama za tihu dojavu pljacke, mikrotalasni (detektuju kretanje u prostoriji).
U opremu za signalizaciju i dojavu aktiviranja alarmnog sistema spadaju akusticke spoljne ili unutrasnje sirene. Spoljne sirene su postavljene u metalno kucistu (koje su zasticene od neovlascenog skidanja sa zida objekta) i najcesce imaju i svetlosnu signalizaciju (blicer). Jacina zvuka se krece od 120 do 130 dB na 2m. Unutrasnje sirene su smestene u plasticnom kucistu a postoje modeli i sa blicerom. Jacina unutrasnjih sirene je do 130 dB na 1m.